sveučilištu, kod profesora Günthera Schödla, a jedan od mentora je i Ivo Goldstein, ugledni hrvatski povjesničar.- U doktorskom radu prikazat ću ustašku žensku politiku, ideologiziranje žena, ulogu žena u ustaškom pokretu i u poslovnom životu - ističe naša sugovornica, te nastavlja o razlozima interesa za ovu temu.
- Kao studentica bavila sam se ženama u nacističkoj Njemačkoj. Zanimala me je i ženska uloga u NDH, pogotovo uloga ustašica, ali o tim ženama u literaturi nisam našla puno, tako da sam odlučila u doktorskom radu zatvoriti taj znanstveni krug u ženskoj, socijalnoj i ratnoj povijesti.
Tema me je i zato intrigirala jer otkrivanje žena u povijesti ustaške diktature ne govori samo o pravilima vlasti i ideologiji Nezavisne Države Hrvatske; s time se dobiva i uvid u uzajamne odnose između ustaške države i Njemačke, odnosno Italije - obje države, koje su osnivanje Nezavisne Države Hrvatske podupirale i od kojih su nacionalsocijalističke, odnosno fašističke upute direktno preuzete i ostvarene.
Tajne agentice
Ustaštvo se obično smatra “muškim poslom”, ključni protagonisti i najveći zločinci ustaškog pokreta bili su muškarci. Generalno, kakav je bio odnos ustaša prema ženama?- Konzervativno-katolička ideologizacija žena kod ustaša zasniva se na stoljećima prisutnom patrijarhalnom sistemu. Ustaše su glorificirali žene u ulozi majke i odgojiteljice, dok su s druge strane preuzeli i fašističku, odnosno nacionalsocijalističku ideologiju, koja je uz patrijarhalnu imala i rasističku komponentu. Idealna Hrvatica je, dakle, bila zdrava “arijevka“, koja rađa mnogo djece i odgaja ih u ustaškom duhu. U praksi se ta ženska slika nije mogla ostvariti jer su žene bile mobilizirane za rat.
U dijelu Vašega rada koji sam pročitao konstatirate kako se ustaški odnos prema ženama s vremenom ipak mijenjao i kako nije stalno pratio nacistički obrazac. Kada je i zašto nastupila promjena?
- Kad su nacionalsocijalisti 1933. godine došli na vlast, ukinuli su ženama politička i društvena prava. Uvodili su, na primjer, numerus clausus za abiturientice na njemačkim sveučilištima, jer su s time htjeli smanjiti nezaposlenost muškaraca i vratiti žene u privatnu sferu. Pavelić je u to vrijeme, znači sredinom tridesetih godina, u torinskom zatvoru pisao roman s naslovom “Liepa plavka“, o djevojci koja nije bila majka, nego sudionica u, kako kaže podnaslov, “borbi hrvatskog naroda za slobodu i nezavisnost“.
Ustaše iz početka nisu, znači, propagirali pasivnu sliku žene jer su im one bile potrebne. Muškarci su se nalazili ili u egzilu ili su neko vrijeme bili internirani u zatvore, tako da su ih žene morale već prije 1941. godine zamijeniti u ilegalnom radu. Sudjelovale su u organizaciji atentata na kralja Aleksandra I., krijumčarile su oružje, bile su kurirke i agentice. Nakon uspostave NDH, ženska se uloga u propagandi reducirala, kao u nacionalsocijalizmu, na majke i odgojiteljice.
Tko su bile najmoćnije žene ustaškog pokreta?
- Žene na vodećim pozicijama bile su zapovjednice Ženske ustaške mladeži Mira Vrljičak-Dugački odnosno njezina nasljednica Dolores Bracanović. Irena Javor, kći “ustaškog mučenika“ Stipe Javora, postavljena je na poziciju zapovjednice Ženske loze ustaškog pokreta. Zadaci tih žena bili su mobilizacija i organizacija djevojčica i žena u ustaškom pokretu, te širenje ustaške propagande u dnevnom tisku.
Koliko je bavljenje ovom temom promijenilo početni stav koji ste imali? Do kojih ste otkrića došli?
- Na početku nisam očekivala da su žene prije i nakon uspostave NDH imale toliku važnu ulogu u ustaškom pokretu. Kroz istraživanje u njemačkim, hrvatskim i talijanskim arhivima i bibliotekama, te kroz razgovore s bivšim ustašicama (ali i antifašistkinjama), došla sam do zaključka, da su žene euforično radile na tome da se stvori nova država, da su neke žene podupirale zlodjela ili su zatvarale oči pred režimskim terorom iako su znale za progone i ubijanje nevinih ljudi.
Protiv šminkanja
Kakvu je ulogu imala Ženska loza ustaškog pokreta?- Bila je jedina dopuštena ženska organizacija u NDH. Ženski ogranak HSS-a, kao i društva poput Hrvatske žene morali su se priključiti u tu organizaciju. Ženskoj lozi mogle su pristupiti samo “hrvatske-arijske“ žene od 21. godine. U prvom planu ustašice su se angažirale karitativno: skupljale su odjeću za borce, brinule su se za izbjeglice, siromašne majke i djecu. Ali su naravno i širile ustašku propagandu i tako podupirale zločinački režim.
Tvrdite kako su u Ženskoj lozi vodeću ulogu uglavnom imale bivše članice katoličkih organizacija Orlica, odnosno Križarica. Je li odnos ustaša prema ženama slijedio crkvenu patrijarhalnost?
- Da. Nakon uspostave NDH, dio Križarica ostaje u svojoj kršćanskoj organizaciji, a drugi dio, znači više nacionalistički opredijeljene djevojke i žene, priključuju se ženskoj ustaškoj organizaciji. Vlasta Arnold, na primjer, bila je prvo zamjenica predsjednice Marice Stanković u Velikom križarskom sestrinstvu, a onda je imenovana za zamjenicu Irene Javor.
U NDH je dalje izlazio list Križarica “Za vjeru i dom“ u kojem se popularizirala patrijarhalna slika žene. Oštro se kritiziralo sve žene koje (još) nisu postale majke ili to čak ne žele biti. Država i crkva pokušavali su i kontrolirati fizički izgled i ponašanje žena: “nemoralno“ oblačenje (tj. suknje malo preko koljena), šminkanje i pušenje pogotovo poslovnim ženama nije bilo zakonski dopušteno.
Ustaše su i mobilizirale žene u vojsku. Je li bilo žena koje su visoko dospjele u vojnoj hijerarhiji? Je li među njima bila ratnih zločinki?
- Pavelić je u siječnju 1944. godine osnovao Pomoćnu žensku službu poglavnikovih Tjelesnih sdrugova. To je bila organizacija u kojoj su žene izravno podržavale domobrane i ustaše, kao, na primjer, telegrafistice ili službenice u vojnim uredima. Zapovjednica Pomoćne ženske službe bila je satnica Nada Miškulin, koja je u vojnoj hijerarhiji bila podređena pukovniku poglavnikova Tjelesnog sdruga Anti Moškovu. Žene u NDH sudjelovale su i u zločinu protiv čovječnosti. Ratne zločinke bile su dužnosnice u logoru Jasenovcu, odnosno u Lepoglavi. Sudjelovale su u mučenju i ubijanju žena, djece i muškaraca. Maja Buždon iz Bakra bila je zapovjednica ženskog logora u Staroj Gradiški. Nju su partizani, nakon što je dala izjavu o svojoj ulozi u logoru, likvidirali u svibnju 1945. godine.
Kakva je uloga žena bila u umjetnosti i kulturi? Kako se ustaška propaganda odnosila prema njima?
- Nakon uspostave NDH i kultura je bila “arizirana“, tako da su neki antifašistički, pravoslavni i židovski umjetnici, poput mlade zagrebačke kazališne glumice Lee Deutsch, bili deportirani u logor, gdje su ubijeni. Literatura, kao, na primjer, romani i časopis prve hrvatske novinarke Marije Jurić Zagorke, bili su zabranjeni i uništeni jer se autoricu, između ostalog zbog njezine feminističke djelatnosti, smatralo “lošom Hrvaticom”. Tako da je hrvatska kultura u to vrijeme doživjela veliki deficit. Uloga neprogonjenih umjetnica, pogotovo pjevačica i glumica, bila je dizanje morala zabavnim programom.
Intelektualke i dužnosnice
A gdje su svrstavali intelektualke?- Prema ustaškoj ideologiji, dužnosti intelektualke bile su majčinstvo i intelektualni rad. Očekivalo se da se žene s višim obrazovanjem posvećuju zvanjima u kojima mogu socijalno djelovati, naime, kao liječnice, nastavnice u ženskim školama ili kao radnice u društvenoj skrbi. Žene koje su u Ženskoj ustaškoj mladeži, odnosno Ženskoj lozi ustaškog pokreta, te u ministarstvima, imale vodeću poziciju prije 1941. godine bile su, prije svega, pripadnice katoličkih organizacija Orlica, odnosno Križarica.
Kao drugo, radilo se o ženama koje su odrastale u građanskom društvu, njihovi očevi bili su kao profesori ili gradonačelnici na visokim društvenim pozicijama, a one su isto tako bile obrazovane: zapovjednica Ustaške mladeži Dolores Bracanović iz Dubrovnika studirala je njemački i talijanski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Irena Javor apsolvirala je na Filozofskom fakultetu i radila je kao učiteljica prije nego što je postala zapovjednica žena u ustaškom pokretu.
Njezina zamjenica Vlasta Arnold, kći poznatog pedagoga i filozofa Đure Arnolda, prije uspostave NDH bila je učiteljica. Intelektualke su, znači, vodile i Ustašku mladež i Žensku lozu ustaškog pokreta.
Kakav je bio stav državne propagande prema nehrvaticama? Je li bilo razlike u odnosu prema ženama i muškarcima iz naroda koji su bili proskribirani kao neprijateljski?
- Kao nehrvati bili su definirani ljudi pravoslavne i židovske vjere. Pošto su se Židovke i Srpkinje (a i Hrvatice) angažirale kao borci, bolničarke ili političke radnice u partizanskom pokretu, odnosno u Antifašističkoj fronti žena ustaše su ih ozlogasili kao žene bez morala, kao ubojice, koje rade abortuse, i kao rušiteljice tradicionalnih vrijednosti. Po ustaškom mišljenju žene su imale zadatak da unose moralnost među ljude, a partizanke su koristili kao loš primjer.
Hrvatska je nacionalistička revolucija početkom devedesetih preuzela dio ustaškog naslijeđa, poput imena novca, a i prvi je predsjednik izražavao sreću što mu žena nije Srpkinja i Židovka. Je li tada preuzet i ustaški odnos prema ženama?
- Nakon sloma socijalizma u bivšoj Jugoslaviji religija je postala opet važan faktor u svakodnevnom životu i u politici, tako da je patrijarhalnost u to vrijeme dobila veći značaj, nego prije rata. I u devedesetim godinama propagirao se kult majke odnosno žene, koja čeka povratak svog supruga sa bojišta. Preuzela se tradicionalna, više pasivna, ali ne ustaška slika žene.
